Nova igrana serija „Nobelovac” u produkciji RTS-a počinje sa emitovanjem 5. oktobra. Ključne trenutke života Ive Andrića u osam epizoda pretočio je kreativni tim Tihomir Stanić, Ivan Velisavljević i Vladimir Roganović. Serija „Nobelovac” ima osam epizoda, a emitovaće se na Prvom programu RTS-a, od 5. oktobra subotom i nedeljom. Povodom emitovanja serije prenosimo istrukciju Brata S.P.

Volim Hesea, Brata Hermana Hesea i Dostojevskog, poštujem Mešu Selimovića, Cankara i NJegoša.
Augusta Šenou sam kao obožavao kao dečak i njegovo delo Zlatarevo zlato.
Međutim moj omiljeni pisac je Ivo Andrić, Brat Ivo Andrić.
,,Što ne boli to nije život, što ne prolazi to nije sreća,,
NJegova priroda bila je zatvorena, ćutljiva, nepoverljiva. Živeo je gotovo isposnički.
Imao je uspešnu diolomatsku karijeru. Radio je u Vatkanu, Trstu, Marselju, Parizu, Madridu, Ženevi, Gracu gde je i 1924. godine i doktorio sa tezom : ,,Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine,,. Bio je rođeni diplomata, miran, oprezan povučen. Nikada nije izgovorio nijednu radikalnu misao. Imao je neverovatan osećaj za meru.
Nobelovu nagradu je dobio 1961. godine, Besedom ,,O priči i pričanju se 10. decembra 1961. godine zahvalio na priznanju.
Iniciran je u Loži Preporođaj na Or. Beograd. 1925 (5925).
Godinu dana kasnije postaje i dopisni član Akademije nauka. Pristupno predavanje održao je o svojoj Bosni.
Za njega je pristup Slobodnom zidarstvu bila prilika da utvrdi svoj društvenu poziciju u Beogradu, gde su se okupljali napredni i uspešni muškarci u građanskom životu.
Kasnije je pisao:
,,Kad mi je ponuđeno da stupim u Slobodno zidarsku Ložu, bio sam mlad čovjek koga nisu privlačili ni društvene zabave ni partijsko politički život. I vrlo rado sam prihvatio priliku da se nađem u društvu ozbiljnih i dobronamernih ljudi, gde bih mogao možda koristiti zemlji i društvu i usavršavati se i podići se osobno,,.
U pričama je sakrio tajne znakove Bratstva.

Pripovetka Most na Žepi (napisana 1925. godine) prepuna je masonske simbolike.
Gradi bezimeni Neimar u osami svoje kolibe, koristi uglomer. Otpoče rad. Neimar jednako struže ono kamenje, pa piše, pa struže pa piše.
Kada dobra uprava i plemenita veština, pružiše ruku jedna drugoj, nastade ovaj most, radost podanika i dika Jusufova, na oba sveta.
Tako ostade most bez imena i znaka sa devizom: U ćutanju je sigurnost.
O njegovom ljubavnom životu se veoma malo zna. Postoje neka svedočenja o mladalačkim avanturama dok je bio student u Krakovu. Tvrde da je bio jako drag i Isidori Sekulić.
Međutim jedna ljubavna priča dokumentovana je u Arhivu Jugoslavije. Tamo su sačuvani spisi Lože ,,Dositej Obradović,, čiji je bio Andrić član. Tu se kaže da je imao aferu sa ženom svoga kuma i brata Gustava Krkleca. Andrić je tada imao 40 godina, brat je zamolio da mu pripazi na porodicu i da se nađe njegovoj ženi Persidi, dok je on na putu. Kada se vratio sa puta na pitanje da li je Ivo dolazio Persida je govorila da nije. Deca su mu rekla da je ,,kum stalno dolazio,, Besan i povređen Krklec je odjurio kod Andrića i zatražio objašnjenje. Brat Andrić se nije mnogo branio – priznao je Bratu vezu sa njegovom ženom rekavši: ,,Znaš, to je bilo ovako. Rominjala je neka kišica… pa se onda i to desilo,,
Obojica su tada bila slobodni zidari, dakle Braća. Obljuba je po masonskom kodeksu bila nedozvoljena jer su masoni prema ženama i ćerkama masona odnose kao prema sestrama.
O Andriću i Krklecu raspravljale su sve tadašnje beogradske Loža koje su radile pod moćnom zaštitom Velike Lože Kraljevine Jugoslavije.
Petog dana meseca novembra 5926 G.I.S. bio je ritualni rad na trećem stepenu. U Arhitektonskoj tabli koja se čuva u Arhivu Jugoslavija u fondu 100 piše:
,,Brat Grga Bogić saopštava da se Brat Ivo Andrić ogrešio o Brata Gustava Krkleca time što je stupio u nedozvoljene odnose sa njegovom ženom. Brat Ivo Andrić je preda mnom priznao svoju krivicu i izjavio da se kaje i da se žali što se za jedan čas zaboravio,,
pričao je Br. Bogić. Dalje navodi da ovo nije prvi prestup Brata Ive Andrića i da je Brat Krklec nesrećan u braku, jer je uzeo ženu koja je posrnula i hteo je da je spase ali bio je bez uspeha. Napominje da su olakšavajuće okolnosti za Brata Andrića mladost, temerament i to što je umetnik. Moli Braću da ovome slučaju iznesu svoje mišljenje i donesu odluku. Prekršio je paragraf. 37 Konstitucije.
Dokumentacija Velike Lože, po svedočenju akademika Viktora Novaka, nije u celini sačuvana jer je deo sklonjen u inostranstvo a drugi je ostao u zemlji, u privatnim arhivama.
U masonskim krugovima se tvrdilo da je Andrić isključen zbog preljube a Krklec zato što nije ispunjavao bračne obaveze. Brat Krklec se od Perside odmah razveo a sa Ivom Andrićem je kasnije izgladio odnose.
Opštepoznata činjenica je da se Andrić oženio sa 67 godina Milicom Babić, udovicom svoga prijatelja Nenada Jovanovića. Venčali su se 26. decembra 1958. godine u opštini Stari grad, a kumovi su im bili bračni par Vučo, Aleksandar i Julijana.

Umro je 13. marta nešto iza ponoći 1975 godine. U testamentu je izričito naveo da želi da bude kremiran, a pepeo položen pored pepela njegove žene Milice Babić, želja mu nije ispunjena. Rodoljub Čolaković predsednik odbora za sahranu odlučio je da počiva na Novom groblju u Aleji velikana pred slikara Paje Jovanovića.
U ćutanju je sigurnost.
Dana 26 meseca aprila 6023 G.I.S.
Ja, PS
Drugi Veliki Nadzornik
Rekao sam
Naslov i fotografije Glas masona