Johanitska linija ili loža ‘’Učitelja Jovana’’ je bila usko povezana sa sveštenstvom Egipta, kroz Isusa, koji je bio Iniciran u staroegipatske Misterije Ozirisa.
On je ovu gnostičku mudrost preneo Jovanu Bogoslovu. Ledru i Fabré-Palaprat su u XIX veku predstavili svetu jedan dokument napisan 1154. godine koji je označio Templare kao pravo-linijske naslednike iz Johanitske loze Gnostičkih Učitelja, počev od Dositeja, preko svetog Jovana Krstitelja, Isusa Hristosa, do svetog Jovana Bogoslova.

Prema ovom dokumentu dok su Templari imali svoj štab na Gori Hrama u Jerusalimu, patrijarh Jovanove Crkve, titularni ‘’Jovan’’ Teoklet, odlučio je da prenese apostolsko nasleđe Johanitske loze na prvog velikog majstora Templarskog Reda, Iga da Pajena.
Inicirani Templari su uzdizani kroz devet stepenova.
Zakleti na zavet poslušnosti, siromaštva i čednosti, bili su prvi i pravi vitezovi svetog Jovana. Tajna misija Iga de Pajena je bila da bude upućen u prave misterije religije Spasitelja.
Templari su imali dve doktrine, jednu skrivenu i rezervisanu za Učitelje, koja je bila Johanizam, i drugu javnu, koja je bila rimokatolička.
Ali, Templari su bili vojno krilo Sionskog Reda ili Sionskog Priorata. Pod upravom Godfrija Bujonskog i Kalabrijskih monaha je 1099. godine u Jerusalimu uspostavljena veza između Jovanove Crkve, Templara i Sionskog Priorata.
Templari su bili mačonoše Jovanove Crkve i barjaktari prve dinastije, ruke koje su se pokoravale Duhu Siona.
Iste godine, 1188., kada je u Žizoru došlo do ‘’seče bresta’’, Templari su došli sa Istoka u Evropu.
Trojica Templara su u Škotskoj osnovali Red Masona Istoka, čije su Misterije bile zasnovane na gnostičkom učenju Johanita i Starije Braće Ruže i Krsta.
EIAE