“Slučajnost ne postoji, ono što se čini slučajnim dolazi iz najdubljih izvora.” Friedrich Schiller
Brat Karl Gustav Jung je tvorac termina Sinhronicitet koji se odnosi na “podudarnosti dva događaja povezanih smislom, ali na slučajan način, kao skup internih i eksternih događaja na način koji se ne može objasniti, ali koji ima neki smisao za osobu koja ih gleda”. Zaključak: Slučajnosti nema!
Starije od zlatnog runa
Koliko je staro slobodno zidarstvo zavisi od izvora ili pisca. Negde se tvrdi da smo stvoreni u Škotskoj u XVI veku, druga najpopularnija i najraširenija teorija je da smo naslednici Templara, pa smo dakle nastali u XII veku, a ima ih koji govore da je „masonska kecelja starija od zlatnog runa i od rimskog orla“ (kako su mene učili u loži u kojoj sam iniciran). Medju onima koji misle da smo stariji od rimskog orla opet ide podela na to da su nam koreni u starom Egiptu i oni najeksremniji koji nam početke smeštaju u prepotopsko vreme.
Zaljubljenik sam u istoriju i to neolita, odnosno kako se to stručno naziva „neolitska revolucija“. Zbog svoje mistike i neobjašnjivosti ovo je atraktivna tema kojom se mnogi istoričari bave, a naša zemlja Srbija je u Evropi najpoznatija po arheološkim nalazištima iz tog doba i sigurno smo u jednom delu istorije 6 do 8.000 godina pre Hrista bili najnaprednija neolitska kultura na našem kontinetu, a iz koje su kasnije se razvile sve kasnije kulture u Evropi.
Pokušaću da što kraće objasnim fenomen Lepenskog Vira, a nije to lako jer je tema preobimna. Ovo nalazište se u početku pogrešno smatralo za selo ribara, kasnije u mnogim delima dokazano kao hram.
Svaka od kuća je imala oltar, pod pragom su se sahranjivali potomci, a sama pozicija hrama je locirana prema znakovima sa neba. Kuće su bile sazidane po do tada u svetu najsavremenijem načinu. Prvi put u istoriji (što se pogrešno pripisuje Rimljanima) je napravljen beton, naravno drugačiji od ovog današnjeg sa nešto drugačijim elementima i podloga je bila u svim kućama. Izolacija je bila od materijala koji su počeli u Švedskoj da se koriste posle 10.000 godina, osnove kuća su građene opet po prvi put u svetu po zlatnom trouglu. Meni najfascinantnije je lociranje Hrama tačno na mestu kada se gleda sa lokacije nalazišta, gde u solcitij ,najduži dan u godini, sunce izlazi sa vrha planine Treskavac (sada u Rumuniji). Lociranje prema solcitiju neolitskih građevina i u Stonhendzu, Latinskoj americi, Egiptu, mnogo kasnije je bilo uobičajeno. Da bi se izračunalo mesto u kojem se baš na solcitij sunce rađa sa vrha planine (a koja je smatrana svetom jer su se o nju stalno lomili gromovi, pa je i nazvana Treskavac) zahteva ozbiljno znanje i astrologije i geometrije (odnosno matematike), a sve to u vreme kada na primer nije bilo naseljenih ljudi na britanskim ostrvima i 6.000 godina pre Keopsove piramide.
Najstariji simboli
Ipak se čini da je najveća misterija ove kulture vinčansko pismo za koje deo naučnika tvrdi da je postojalo, a time bi bilo najstarije, i to ubedljivo, pismo na svetu (sada se zvanično smatra da je to klinasto pismo iz Sumera nastalo 3.000 posle).
O ovom pismu je profesor Radivoje Pešić u Italiji gde je predavao kao profesor na Rimskom univerzitetu napisao knjigu „Vinčansko pismo“ i po mnogima dokazao da je to pismo najstarije na svetu i iz njega je nastalo etrursko, pa onda i latinsko, a opet ima gotovo sva slova ćirilice.
Na početku knjige u prvom poglavlju SILABARIJUM LEPENSKI VIR profesor Pešić piše:
„Arheološka otkrića Lepenskog vira nude mnoštvo znakova i simbola koji zajedno s jezikom likovnog izraza daju veoma bogat pregled sredstava komuniciranja ove civilizacije iz VII i VI milenijuma pre n.e To bogatstvo i raznolikost komuniciranja izraz su duhovne napetosti te civilizacije, slika traganja i povezivanja onostranog sveta s realnim, dakle rezultat čulne reakcije te civilizadje… Sve nam ovo svedoči da su Lepenci u svemu insistirali na vezi između čoveka i kosmosa… Tri po formi različita znaka stoje stalno prisutni, ali u zavisnosti od pozicije svetlosti (kretanja) i pozicije posmatranja (čitanja) kadri su da menjaju svoju formu i nude određenu novu sadržinu. Oni su najčešće kraj žrtvenika u skupini po sedam, ali i više. I njihov broj i njihov raspored je osmišljen svojim saopštavanjem. Povezani su sa žrtvenikom, sa staništem, sa celom naseobinom i izgledom okoline. A sve to skupa slika je doživljavanja vascelog kosmosa koji je ovde prisutan, vidljiv i živi zajedno s ovim svetom. Na Lepenskom viru smo našli tri znaka. Oni su od kamena, postavljeni ili ukopani kraj žrtvenika. Njihovi oblici su:
A – Δ – Λ
Ilustracija iz knjige “Vinčansko pismo”
Posmatrani iz različitih uglova, oni menjaju svoju formu, a samim tim sugerišu i novu sadržinu. Promena svetlosti takođe učestvuje u ovom procesu. U zavisnosti od doba svetlosni zraci sunca padaju iz različitih uglova pa na taj način bacaju svetlost na pojedine delove ovih znakova, što dovodi do toga da se oni razdvajaju, spajaju, ili uz promenu pozicije posmatranja komponuju novu formu, što im opet daje novu sadržinu. Ovaj proces upućuje na beskonačnost, ali zar spajanjem alfe i omege ne dobijamo beskonačno osam, koje nam takođe potvrđuje neograničenu moć pisma, odnosno reči, odnosno jezika, koje možemo opredmetiti instrumentom azbuke“.
Ova tri osnovna simbola vinčanskog pisma su: delta, slovo A i ćirilično slovo L.
Protivnici teorije profesora Pešića tvrde da je u vinčanskoj kulturi bilo u širokoj upotrebi pisanje simbola, ali da nije bilo pisma jer nema zabeleženih tekstova, ili uprošćeno bilo je azbuke, ali ne i pisma. Navodno kod formiranja pisma postoji prva faza kada se stvaraju simboli, pa onda to preraste u pismo, a to kao vinčanska kultura nije uspela. Čak da prihvatimo i ovo tumačenje, ako u Vinčanskoj kulturi nije bilo najstarijeg pisma u svetu sigurno je bar da su simboli koji su ispisivani na posudana, pločicama, kućama, oltarima … najstariji simboli koje je ljudska rasa na planeti zemlji koristila. Znači da su prvi i po profesoru Pešiću najznačajniji simboli ikada uklesani bili ne slični slobodnozidarskim već potpuno isti, i mi kao i stanovnici Lepenskog Vira pre skoro deset hiljdad godina imamo pored oltara i deltu i šestar, bez i malo razlike u izgledu, da ponovim potpuno isto.
Delo lokalnih ribara?
Sad se vraćam na početak teksta i tvrdnju mnoštva najvećih umova da slučajnosti nema!
Da li je moguće da slučajno neolitsko prikazivanje Boga iz Ekvatora i Sumera udeljenih desetine hiljada kilometara i okeanima je apsolutno isto, zapanjuće kada se pogledaju slike. Oba Boga imaju istovetno telo čoveka, glavu ptice, krila, položaj ruke pod pravim uglom, na ruci isti simbol koji liči na sat i u šaci potpuno ista torbica, čak je i položaj perja na glavi i leđima ne sličan nego istovetan. Ovaka slučajnost nikako nije moguća, za to nema verovatnoće. Sada raširena teorija (doduše još bez dokaza) profesora Henkoka i mnogih drugih da je postojala predpotopska civilizacija koja je posle planetarne katastrofe svoja znanja prenela na one koji su imali sreće da kataklizmu nekako prežive.
Izlazak sunca na solcitij
Hram u Lepenskom Viru su sagradili i usmerili ka kosmosu ili lokalni ribari koji su to znanje stekli uz lovljenje ribe koje je tada u izobilju bilo, ili opet loveći po okolnim šumama bogatim divljači ili im je neko sa strane došao i znanje doneo. U muzeju Lepenskog Vira je izložen i skelet muškarca visokog 2.10 metara, znači pola metra većeg od tada prosečne visine i sahranjen je drugačije, u pravom (svi ostali kosturi u lotos) položaju.
Iz ove priče imamo dva rešenja:
1. Ribari su slučajno postavili naselje na mestu koje pokazuju nebesa, slučajno su po podu prosuli nešto od čega postade beton, desilo se da im osnove kuća budu u zlatnom preseku, a iz dosade su urezivali simbole pored oltara, a najlakše im bilo da stave trougao, L i slovo A, a onako igrajući se su pravili i ribolike figure da bi se deca zabavljala.
2. Nagli napredak vinčanske kulture je započeo dolaskom ljudi koji su imali izuzetna znanja iz astronomije i geometrije i tehnologije i koji su sazidali Hram i preneli svoja znanja na stanovnike koji su to kasnije uz potomke došljaka unapredili.
Profesor Pešić piše:
„Civilizacija Lepenskog vira je kraj svojih žrtvenika ostavila transupstanciju svoga jezika. Da li je to bila molitva, poruka ili sveto pravilo? U svakom slučaju bili su to znaci koji su izražavali misao i osećanja. Bio je to, dakle, način da se jezik iskaže i otvori vidike put tajanstvenih predela duha, ili da otkrije svetove. Bilo je to 7.000 ili 6.000 godina pre n.e“.
Naša organizacija Slobodnih zidara nam je dala slobodu mišljenja i govora pa sam to iskoristio ili zloupotrebio da moje stavove iznesem, ali ja sam siguran da su reči koje su mi pri inicijaciji izgovorene da je masonstvo starije od zlatnog runa i rimskog orla tačne i da su naši simboli došli od najstarije civilizacije koja je postojala na zemlji.
Brat P.V. PL Sloboda, orjent Beograd