Njegoš i Rozenkrojcerstvo

Tajna društvo i tajna istorija, ezoteričnost Njegoševe „Luče mikrokozma”, Njegoš i Rozenkrojcerstvo, temati su u okviru kojih je crnogorski publicista Borislav Cimeša razmatrao mogućnost da je legendarni crnogorski pjesnik, vladar i vladika bio mason i da mu nijesu bila strana gnostička učenja.

Kako je kazao, pisanih svjedočanstava o Njegoševoj inicijaciji nema, ali sudeći po njegovoj težnji ka očuvanju Božije kreacije i novog poretka i sistema vrijednosti u najbližem okruženju, svakako je bio ono što neki pripadnici bratstva zovu mason po opredjeljenju.

“Nezavisno od velikana poput Bejkona, Paskala, Dekarta, Njutna i velikih naučnih sistema, spojem nauke i okultnog, ezoterijskog, unutrašnjeg, alhemijskog, sintezom religijskog i naučnog, Njegoš je stvorio svoj mikrokosmos i makrokosmos podudaran sa vizijama, učenjima i teorijama svjetskog uma”, kazao je Cimeša.

Tajna svijeta

Njegoš pjeva o umu prije materiji i umnoj sili koja nad svom ovom silnom mješavinom toržestvuje.

“Njegoš neovisno od drugih konstatuje „tajna čojku čovjek je najviša, mi smo luča tamom obuzeta“. Njegoš pronalazi svjetlost u čovjeku u božanskoj iskri, tajnu znanja i umijeća u ljudskom umu. Njegoš pronalazi tajne svijeta kao i alhemičari, okultisti, ezoteristi, nova naučna duhovnost, u čovjeku i njegovu umu. Zlatni kamen za kojim su tragali masoni našao je unutar sebe. Tamo traži otkrivanje tajne svijeta. I Njegoš je imao kao predstavnici istorije kriptokratskog svoje prethodnike u vlastitom narodu koji su imali natprosječnu duhovnu moć. Bili su to i Bodin, i Ivan Crnojević, i Crnojevići, i narodni ljekari Iličkovići i drugi, i masoni Zanovići, i gatari poput Mata Glušca i mudraci koji se dovršavaju sa Sulom Radovim i Stevanom Perkovijem”, naglasio je Cimeša.

Praktično, a ne teorijsko

On smatra da je sve to potvrdilo crnogorski um kao natprirodan u surovoj školi života i smrti koja je rađala znanje mudro poput onog na visokim univerzitetima svijeta. Ali i drugačije od njega. Praktično, a ne teorijsko. Iskustveno, a ne eksperimentalno.

“Zato je Njegoš velika istorijska rezultanta, sinteza i plod milenijumskog i dužeg crnogorskog logosa i svjetskog uma u čijim analima je ostavio za sebe i svoj narod časno mjesto. Njegoševa filozofija je crnogorska narodna filozofija, sloboda i slobodarstvo, praktični idealizam, čojstvo. Njegoš je tajnim i svim znanjima ostavio svoj testament slobode, prosvjetljenija (svete prosvete) i poesisa (stvaranja). Njegoša masoni svrstavaju u svoje redove navodeći kao još jedan argument za to njegov veličanstveni Mauzolej na Lovćenu, na kome su utisnuti masonski simboli, sazdan po projektu i kao djelo velikog masona Ivana Meštrovića. I svu storiju i brojne zaslužne aktere u njegovu podizanju. Navode i mnoštvo drugih razloga. Ali niko i nikada ne može povezati Njegoša sa onim što je destrukcija, dekonstrukcija, rušenje, teorija zavjere u brojnim iteracijama istorije koji su drugi dio kapitalnih, pa i veličanstvenih učenja i spoznaja masonerije i tajni okultizma, ezoterizma, alhemičarstva i prakse koju su kreirali masonski sistemi univerzalnih tekovina, značenja i vrijednosti”, poručio je Cimeša.

Slobodni ljudi

Njegoš nije mogao biti dio ili koautor kriptokratskih zavjera jer on je vladar slobodnih ljudi i države Crne Gore.

“Crna Gora i Njegoš su drugo ime slobode. Njegoš je veličanstveni dio sistema svjetske umne građevine i sam za sebe kosmos cijeli. Gradeći sebe gradio je svjetsko. Gradeći svjetsko gradio je sebe samog i ljude. Univerzalno. Jer čovjek je djelo. U toj gradnji otkrivao je tajne ili im se približavao. „Bog nas znade, a mi sebe znamo/više nama ne treba poznanstva“ zaključio je Cimeša.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *